Pocetna >> Magazin >> Showbiz >> Tasovac: Muzička pobuna!

Magazin

Tasovac: Muzička pobuna!
Tasovac: Muzička pobuna!

Tasovac: "Pobune imaju smisla samo dok traju i zato ne odustajemo od tog kamijevskog principa „bunim se, dakle postojim". Čak i u političkim strankama postoji dobra većina ljudi koji misle kao ja"

Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije i jedna od najkoloritnijih ličnosti naše javne scene, sumirajući 2009. godinu kaže da ne namerava da, kao neki drugi kulturni poslenici, neumereno hvali ustanovu u kojoj radi. Tasovac u intervjuu za Press ironično kaže da svet sada Srbiju, zahvaljujući samohvalisanju organizatora kulturnih manifestacija, umesto po ratovima zna po svadbarskom kupusu i narkoticima.

- Već imam problem da govorim o Filharmoniji, tim pre što su svi sada odjednom postali nekako fenomenalni. Gledam razne naše organizatore, od „Evrosonga" i Univerzijade do „Egzita" i Guče. Zajedničko im je to da svi sebe opisuju u superlativima. Te predstavili su nas svetu u najboljem svetlu, te im je taj svet rekao da nikad, nigde i niko ništa bolje nije organizovao, te sami sebi na bilbordima zahvaljuju, te toliko doprinose globalnoj slici Srbije da nas više niko ne pamti po ratovima, već po „ekstaziju" i kiselom kupusu - rekao je Tasovac.

A po čemu se Beogradska filharmonija razlikuje od svega toga?

- Naš mali bend od stotinak srpskih orkestarskih muzičara svakog petka nastupa na Kolarcu sa dirigentima i solistima iz celog sveta i zasad se još uvek nijedan naš posetilac niti umetnik nije overdozirao ili od alkohola obeutio na koncertu. Takođe, nismo još uputili ni zvanični poziv Obami i Medvedevu da dođu i budu naši gosti da bi bolje razumeli Srbiju, a takođe nemamo u planu ni da organizujemo turnire u malom fudbalu kao doprinos evroatlantskim integracijama.

Kakav je danas položaj Filharmonije? Da li je „pobuna", u okviru koje ste podneli ostavku, donela trajne plodove?

- Hvala na pitanju, mi smo dobro, što i drugima želimo. A dobro smo zato što verujemo da pobune imaju smisla samo dok traju i zato ne odustajemo od tog kamijevskog principa „bunim se, dakle postojim". Bogu hvala pa živim u zemlji gde svako sa moralnim kapacitetom većim od gliste ima razloga da se pobuni ukoliko ne zatvara oči, kao, iz viših interesa. I taman kad pomislim da nešto ne može biti gluplje, neko me prijatno iznenadi. Nebitno da li je to gradski sekretarijat za kulturu koji finansira Madonu, kreatori zakona o kulturi koji su ukinuli mogućnost stalnog zaposlenja umetnicima, zatim idioti koji hoće da iseku nekoliko hektara Zvezdarske šume da bi se utalili sa tajkunima, ili su to namešteni tenderi, ili način uvoza vakcine protiv gripa.

To znači da je vaša pobuna stalna?

- Prestati buniti se u ovom trenutku u našoj zemlji značilo bi dve stvari: ili da su nad nama izvršili lobotomiju ili da smo je mi uradili njima. Ali svakim danom uviđam da i bez lobotomije u raznim društvenim slojevima, čak i u političkim strankama, postoji dobra većina ljudi koji misle kao ja. I samo je pitanje vremena kada će prestati da se autocenzurišu i dozvoljavaju da im se vređa inteligencija. Do tada, Filharmonija je prinuđena da se i dalje buni. A, pošto nastupamo samo petkom na Kolarcu, valja nečim ispuniti i ostale duge zimske večeri.

Kako izgleda svakodnevno voditi kolektiv sačinjen od umetnika, koji su obično izraziti individualci?

- Najnezgodnije kod umetnika, bili individualci ili ne, jeste što se još nisu oslobodili sitnoburžoaskih navika i hoće da jedu, i da imaju porodice, i da rađaju decu, koja takođe hoće da jedu. Pošto po tome bezobrazno liče na ostale građane ove zemlje, za mene kao menadžera to je najveća odgovornost. Sve ostalo, poput umetničkih dilema, organizacionih ili psiholoških problema koji se tokom sezone pojavljuju, stvari su rutine.

Da li je „selebriti" status koji imate vi i vaš kolektiv dobar za popularizaciju klasične muzike i među onima koji o njoj znaju malo ili nimalo?

- 'Ajte, molim vas, kakav smo mi „selebriti" kad nikom od nas još uvek ne uzimaju odeću za humanitarne licitacije. Za nas se pre može reći da smo andergraund. Da bismo prestali da se osećamo tako, potrebno je da se dovrše društvene promene koje su započete 2000. godine.    

Komentari (0)

RSS link na komentare

Napišite komentar

smanji | povećaj

busy

LiveChat